Uz ime i delo Eugena Kumičića, posebno kad je reč o njegovim ljubavnim romanima, veže se pojam zolinskog naturalizma. Međutim, takvo zaključivanje samo je delimično tačno, što se najbolje vidi na primeru OLGE I LINE, ljubavnog romana par excellence, ali dela, koje, osim analitičke metode društvene stvarnosti, ništa drugo zajedničko nema ni sa Zolom ni sa njegovom slavnom NANOM, kako se to svojevremeno htelo dokazati.
OLGA I LINA pripovest je iz hrvatske zbilje XIX veka, zbilje što je obilovala svim oblicima negativnosti, pa čak i u ljubavnim odnosima. Porobljena i tuđinskom infiltracijom rastočena Hrvatska, nije bila pošteđena ni, da tako kažemo, ljubavne kolonizacije. Lina, bečka "dotepenka", nasuprot uzornoj Olgi, smišljeno i sistematski uništava naivnog i lakomislenog hrvatskog aristokratu. Tako, ovaj roman nije samo ljubavna priča, nego istovremeno i moralno-politički apel, upozorenje na opasnost što je opako pretila trovanju i utrnuću nacionalnog bića.
Premda je prošlo više od stotinu godina kako je ovaj roman napisan, on se i danas čita, zahvaljujući lakoći i jednostavnosti kojom je sačinjen, kao da je napisan juče.